Sebi duguješ sve - Dizgram

“Ona. 
Korača gordo i prefinjeno.
Uvijek radije ponosno sama nego prihvatajući nepoštovanje i laži. 
Nego pristajući samo na mrvice, 
igre i nedosljednosti. 
Zrelog uma. 
Djevojčica u duši. 
Neostižnog stava. 
Nježnog srca. 
Izgleda komplikovana 
a najjednostavnija. 
Takva ti je ona.”

Baš smo jučer Nika i ja raspravljale o onome što čitamo posljednjih dana. Ja sam se završivši s poslom na Interliberu opkolila knjigama što sam ih dobila na preporuku, recenziju ili kupila, a Niku je pak privukla poezija. 

No, ono što smo obje primjetile jest da nas je postalo teško impresionirati, ali ne znamo iz kojeg razloga. Možemo pročitati dobar, ma i odličan, triler, ljubić itd., ali ne očekujemo mu se vratiti skoro već nam je zaokupirao pažnju, dopao nam se, ali ćemo ga vratiti na police i vjerojatno ga se usputno sjetiti pri čišćenju istih ili pisanju preporuke, međutim… nije zagarantirano da ćemo se vratiti tom štivu iz neke nostalgije, posebne povezanosti… 

Nedostaje nam “duše” u knjigama. Ili nam je nedostajalo do sada. 

Sebi duguješ sve zbirka je tekstova autora Dizgrama pisana da te zagrli - da osjetiš onaj najtopliji majčin zagrljaj, da te poduči - nekoj važnoj lekciji kao brižan otac, da ti ponudi utjehu - kao brat/sestra ili najbolji prijatelj/ica; pri čitanju postaje dio tebe, dio tvoje obitelji koju čine razmišljanja, osjećaji i pripomaže ti u nošenju s istima. 

Kao mali moralni kompas koji ti pokazuje smjer i vodi te onamo kamo moraš ići - tvoj spretni vodič kroz ovaj svijet i ljude. 

No, ono što je nas osvojilo je “duša” što je ti tekstovi nose. Odišu jednostavnošću, iskrenošću, originalnošću - to nisu samo retci motivacije, usmjeravanja, poduke, utjehe, topline, nešto što ćeš uzeti i zalijepiti na Instagram story da ispadneš cool ili mudar, oni su oda svakom pojedincu koji podsjećaju koliko smo jaki, koliko značimo - najprije samima sebi, koliko si dugujemo za sve što smo do sada uspjeli učiniti, preživjeti, naučiti, osjećati, a onda i ohrabrenje, i usmjerenje, i podrška za ono što sve stiže. 

Oni se ne čitaju odjednom jer ih se ne može doživjeti u svojoj punoći. Netko tko bi prolistao zbirku primjetio bi najprije retke, pročitao koji što bi mu zapeo za oko i shvatio ga s pola polutke mozga ne pružajući mogućnost da se u potpunosti preda tekstu. 

A ako date samo minutu, ma sekundu duže pogleda i pažnje primjetili biste kojom jačinom, snagom riječi se autor služi kako bi poruku prenio čitatelju. Samo mrvičak duže je potreban da primjetite Dizgramovu dobitnu kombinaciju koja daje dušu ovoj zbirci. 

“Sebi zabilježi. 
I to što boli. 
I sve loše će proći. 
Ništa vječno ne traje.”

A ono što nas je dodatno osvojilo jest mjesto na koje autor uzdiže ženu, način na koji je opisuje, način na koji je voli. 

Da, u meni se sada budi onaj okorjeli romantik, i neki će mi reći da pretjerujem, ali on kao da vidi u ženinu srž. 

Kao da vidi onu zaigranu djevojčicu, tinejdžericu, odraslu, zaljubljenu, hrabru, borbenu, samopouzdanu, ali i povučenu, tužnu, nekada i obeshrabrenu ženu - međutim, nijedna od njih se nikada ne predaje, nikada ne gubi taj svoj sjaj već ga iznova i iznova ponalazi u svakom vrtlogu u koji je život baci.

Zuzići naši, ponovno briljirate, hvala vam na preporuci, hvala vam na prilici da upoznam autora, hvala vam na povjerenju i ljubavi. 

Laura 💫

A vi, zbirku Sebi duguješ sve možete pronaći na poveznici:https://www.zuzi.hr/kategorija-proizvoda/alternativne-knjige/dizgram-sebi-dugujes-sve