Sebe sam čekala - Katarina Šarić

 “Ne budi me, sanjam velike snove o malim stvarima.”

Prosinac je mjesec kada me uhvati nostalgija.
Mirisi štapića cimeta, vrući čaj od šumskog voća, sitni keksići – sve to podsjeća na obiteljske trenutke za stolom, na razgovore o prošlim vremenima i uspomenama koje nas oblikuju. U toj toplini doma sjećanja postaju živopisne slike, a blagdani postaju vrijeme kada prepoznajemo sve te male krhotine koje čine našu osobnost.

Sličan osjećaj nalazim u zbirci Sebe sam čekala Katarine Šarić. Kroz četiri ciklusa, pjesnikinja nas vodi kroz introspektivne trenutke, razmišljanja o identitetu i evoluciji pojedinca. Ciklus Spomenar najviše me dira jer donosi sjećanja na prošlost – na ljude i trenutke koji su nas oblikovali.

Njeni stihovi poput:
„Jednog dana samo želim tu fotografiju. Dobit će mali okvir. I neki drugačiji oltar.“
podsjećaju nas na značaj uspomena koje nosimo. Pjesme otvaraju galaksije misli i osjećaja o vlastitoj unutrašnjoj snazi i identitetu.

Ova zbirka mi je uljepšala prosinac i pomogla mi da skupim svoje krhotine, pogledam prošlost i krenem prema novom poglavlju. Spremna sam za 2025. godinu, a vi?

Hvala Katarini Šarić na ovoj predivnoj zbirci, kao i nakladi Asia na pruženoj prilici.

L.

Zbirku Sebe sam čekala možete pronaći na poveznici: https://www.naklada-asia.com/p/sebe-sam-cekala-katarina-saric/