Sebe sam čekala - Katarina Šarić

 “Ne budi me, sanjam velike snove o malim stvarima.”

Prosinac je za mene uvijek bio nekako nostalgičan mjesec. Svake godine u isto vrijeme uhvati me taj osjećaj koji probude mirisi štapića cimeta, vrućeg čaja od šumskog voća, sitnih keksića, fritula i ona toplina doma kada se svi nagužvaju za blagdane oko jednog zajedničkog stola, pa krenu razgovori o prošlim vremenima i uspomenama, od Poncija Pilata do danas, što pokrene nezaustavljiv smijeh, suze, rumene obraze i sreću.

Pa pogledate sve te ljude i prisjetite se svih tih priča koji su skup raznih krhotina što izgrađuju vas i druge te povezuju u jednu slagalicu. 

O tim krhotinama, ljudima, ljubavima i metamorfozama pojedinca govori Katarina Šarić u svojim pjesmama zbirke Sebe sam čekala. 

Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa: Spomenar, Krhotine, Male nježnosti, Ispod kože - moj omiljeni je Spomenar :)

“Jednog dana samo želim tu fotografiju. 

Dobit će mali okvir. 

I neki drugačiji oltar. 

Oda za sve one od kojih sam nastala, 

oda svih onih koje nosim u koži.”

Katarina s lakoćom i vješto otkriva najintimnije trenutke pojedinca - tamne i svijetle - prihvaćajući postojanje obje strane koje neminovno supostoje, a potrebne su pri stvaranju identiteta. 

Također, dopada mi se njezin način razmišljanja o fizionomiji čovjeka kao krhotinama, kutijici uspomena, slici od puzzli koje ga izgrađuju i u konačnici maski što je nosi na licu. 

Svaka od tih krhotina, od stvari u kutijici, od puzzli bila je korak što obilježava evoluciju do maske - identiteta koji se predstavlja u sadašnjosti. 

Znam da zvuči složeno kada ja to ovako opisujem, Katarina je to mnogo ljepše od mene izrekla, ali vam želim prenijeti složenost misli koju je pjesnikinja uspjela uvesti u svoje naizgled jednostavne stihove - gdje ne morate razmišljati o nekoj alegoriji već vam se na prvo čitanje otvaraju galaksije ideja, misli, osjećaja o vama samima, vašim krhotinama, ljudima koji su ostavili traga na vama, svijetu koji ste izgradili i trenutku kada ste sve to odlučili ukombinirati, sklopiti u jedno JA i dočekali sebe.

Volim što koristi motiv mora kao mjesta sigurnosti, utjehe, smiraja - mjestu gdje se pojedinac vraća kao poznatom lijeku za dušu.

A, naravno, ne bih ja bila ja - kada ne bih spomenula način na koji Katrina opisuje ljubav prema dječaku kojem posvećuje stihove, kojima mu osigurava vječnost u svijetu, njezinom životu - dječaku koji joj u istom trenutku se približava i bježi. 

Divna zbirka za čitanje u prosincu - da skupite sve svoje krhotine, ljude, zalijepite ih u jedno, pogledate svoj izgrađeni svijet, sklopite to sve zajedno i dočekate sebe, spremne za novo poglavlje, 2025. godinu. 

Hvala divnoj nakladi Asia, njihovoj predivnoj Anamariji, dragoj Katarini na ovoj zbirci. 

Možete biti sigurni da mi je uljepšala i upotpunila ovaj posljednji mjesec u godini. 

Jedva čekam vidjeti koliko veliki uspjeh će postići. 

Laura 💫

Zbirku Sebe sam čekala možete pronaći na poveznici: https://www.naklada-asia.com/p/sebe-sam-cekala-katarina-saric/